Hiding from the Sun in shadow of the Moon

09.04.2008., srijeda

"...Ja idem obasjanim putem, zdrav sam, miran i osjećam kao slast i raskoš vrijeme koje prolazi - drugi sad laže u bedi, u bolovima, pod torturom nepomičnih sati... "

... Tražeći ono što mi treba A što ni sama ne znam točno što je Išla sam od čovjeka do čovjeka I vidjela sam, da svi zajedno Imaju manje nego što imam ja Koja ništa nemam I da sam kod svakoga ostavila ponešto od onoga Što nemam I što tražim... "...A u tom općem potopu koji predstavljaju naš život, naše vrijeme i ovaj svijet, ja plovim na santi koja se zove prolaznost..." Nekako se u zadnje vrijeme stvari nameću i bitno mijenjaju. Možda je to evolucija. Poklonjena onima koji ne prihvaćaju i koji se ne mire sa proklamiranim, ispraznim scenarijem života. Živeći, često mi se nameće pitanje: "Gdje sam?" i "Što je središte mog života? Teško je to vidjeti. Ljudi su, obično, proizvod niza utjecaja iz njihova života, ovisno o vanjskim i unutarnjim uvjetima. Što bi bilo da je središte mojeg života prijateljstvo? Moja sigurnost bi bila funkcija društvenog zrcala i jako bih ovisila o mišljenju drugih. Moj kriterij za donošenje odluka bi bio: "Što oni misle?" Lako bih se posramila pred njima. Svijet bih gledala kroz društvenu leću. Bila bih ograničena svojim područjem društvene ugode. Moji postupci i gledišta ne bi bili stalni... Da je središte mojeg života novac? Moju bi vrijednost određivala moja imovina. Bila bih osjetljiva na sve što prijeti mojoj financijskoj sigurnosti. Bila bih ograničena na ono što mogu postići svojim novcem. I ograničenim gledištem... Da je moje središte imovina? Moja sigurnost bi se temeljila na ugledu i materijalnim stvarima koje posjedujem. Bila bih sklona uspoređivati ono što imam s imovinom drugih. Donosila bih odluke prema tome što će zaštititi, povećati ili bolje prikazati moju imovinu. Djelovala bih u granicama onoga što mogu kupiti ili društvenog ugleda koji mogu steći... Da je središte mojeg života Crkva? Moja sigurnost temeljila bi se na ugledu kojeg imam kod utjecajnih članova Crkve. Nalazila bih sigurnost i indetitet u vjerskim etiketama i usporedbama. Upravljala bih se prema tome kako će drugi ocijeniti moje postupke u kontekstu naučavanja Crkve i njihovih očekivanja. Vidjela bih svijet podijeljen na vjernike i nevjernike. Moja percipirana moć dolazila bi iz mog položaja ili uloge Crkve... Da je moje središte rad? Definirala bih sebe prema mojoj profesionalnoj ulozi. Bilo bi mi ugodno samo kada bih radila. Donosila bih odluke prema potrebama i očekivanjima moga posla. Moji bi postupci bili ograničeni radnim uzorima... Da je moje središte užitak? Tada bih se osjećala sigurnom samo kada uživam. Moja bi sigurnost bila kratkotrajna i ovisila bi o okolini. Vidjela bih svijet kroz koristi koje mogu imati. Donosila bih odluke prema tome što će mi donjeti najveći užitak... Da je moje središte neprijateljstvo? Moja bi sigurnost ovisila o postupcima neprijatelja. Tražila bih samoopravdanje i potvrdu onih koji misle kao ja. Donosila bih odluke prema tome čime ću nadmašiti neprijatelja. Bila bih defenzivna, burno bih reagirala. Često paranoično. Sudovi bi mi bili uski i iskrivljeni Ono malo moći koju bih imala potjecala bi od ljutnje, zavisti, ogorčenja, osvete. Negativna energija koja uništava i ostavlja malo za druge stvari... Da sam moje središte JA? Moja sigurnost bi se stalno mijenjala i pomicala. Moji kriteriji i prosudbe bili bi: "Ako je ugodno", "Što trebam", "Što želim". Vidjela bih svijet prema tome kako njegove odluke, zbivanja ili okolnosti mogu djelovati na mene. Moja sposobnost djelovanja bili bi ograničena na moje mogućnosti. Bez prednosti Međuovisnosti... Danas se više ne uklapam u zadane scenarije. I to je dobro. U središte svojeg života treba staviti ispravna načela jer se ona, za razliku od drugih središta usmjerenih na ljude, ne mijenjaju. Na njih se mogu osloniti. Načela su duboke, temeljne istine. Veća su od ljudi i okolnosti. Možemo ih potvrditi u vlastitom životu i vlastitim iskustvom. Sigurnost, usmjerenost, mudrost, moć... Ali o njima ću pričati nekom drugom prilikom, Tebi. Možda već i sutra. Tebi, čitatelju, poznaniku, neprijateju, prijatelju, i Tebi, koji nastojiš porasti tako što u svojim, a zatim i u svačijim očima umanjuješ sve oko sebe. Da bi to postigao primjenjuješ nadljudski i neljudski visoka mjerila na svačija djela i postupke. Pred tvojim sudom ne može nitko opstati, ni tu mjeru izdržati, pred tobom se sve spušta, povija i smanjuje do nepostojanja jer jedinica tvoga mjerenja je nula. A kad tako sve ocijeniš, premjeriš i sravniš sa zemljom, onda se pobjenički prošetaš tom pustinjom, kao melankoničan trijumfator, žaleći se na nesposobnost ljudi i nesavršenost stvari. A iza tvojih leđa odmah se ispravlja i diže sve što si ti svojim mjerenjem oborio i ponizio i dobiva ponovno svoju stvarnu mjeru i visinu koju je oduvjek imalo. Ali Ti, Ti se nikada ne okrećeš da bi pogledao iza sebe, ideš samo naprijed, pobjednički i sigurno, i mjeriš i obaraš sve, a sam ništa ne znaš do toga i ničeg nemaš do svojih visokih mjerila, i svog beskrajnog zadovoljstva zbog njih. A u tvojem umu samo jedna misao - da ćeš se ipak sutra probuditi jecajući. Za Tvoj sretan dan, Popet ćemo se na nebo, Sjesti na oblak i veselo pljuckati po svim našim, I tuđim zemaljskim propustima i glupostima. I smijat ćemo im se.... Želim Ti, Da se ponovno zaljubiš u život, Da se zaljubiš u svaki njegov dan. Da ga duboko, intimno proživiš. Da živiš blisko sa svime što je u tebi, I oko tebe. Da živiš potpunim životom, I da ne pristaješ ni na što manje od toga... Želim Ti da postigneš, Intimnu bliskost sa sobom, S drugima, sa svijetom, Bliskost koja dotiče sveto u svemu Što čini život... Ta bolna žudnja, neka te kroz labirint kompromisa koje si sklopio, Ponovo vraća želji duše tvoje. Jer, ako nas nikada ne proguta, Preobražavajuća vatra naših želja, Dolazimo u opasnost da se zaljubimo u Slatku bol čežnje, U sanjarenje o onome "Što bi bilo kad bi..." ili "Jednog dana..." Želim ti da zakoračiš u prostor, Ispred kojeg si povukao crtu u pijesku, I pred kojim si rekao sebi: "Tamo neću ići, Ovo ne mogu riskirati" Gdje god da povučemo crtu, Rizik prelaska doima se stvarnim... Sve vrijeme, mudrost nas moli, Da potpuno i aktivno iskusimo življenje Svakoga dana, Da otkriemo ono, Što život jest... Želim Ti da nikada ne iznevjeriš samoga sebe, Da ne iskusiš promjenu koja te straši. I da ne održavaš vanjski privid...da je sve onako kako je bilo... Želim ti da i dalje možeš biti sam sa sobom, I da voliš uistinu osobu koja jesi, U trenutcima potpune praznine... Želim da osjetiš potpuno življenje, A to znači: Osjetiti svaki zalogaj, Osjetiti svaki udah, Slušati svaku pjesmu, Biti budan i svjestan Svakog trenutka dok se on događa... Post inspiriran Andrićem te njegovim Znakovima pored puta, knjigom 7 navika uspješnih ljudi te pokojnim Janezom Drnovšekom. Čini se da sam mudra kada se primim Iveka. =) Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

- 23:24 - Komentari (7) - Isprintaj - #

23.02.2007., petak

Imagine...

Ne možete znati kako se osijećam Ne možete zamisliti kako sam Tu bol ne mogu vam opisati Nisam se uspjela zavarati Prošlost me i dalje prati... Ali kao da sam znala da će tako biti Da će srce na kraju iskrvariti I da ću baš od ljudi svih Dvoličnih i lažljivih Na kraju samo ja Ostati sama... Razmišljala sam dugo Ima li smisla ovako živjeti Iz dana u dan se za nešto boriti Kada znam da se nikada neću za njega izboriti Kada mi nitko ne može sreću omogućiti I u srce mi mir uliti... Kada znam da mu srce ne mogu zarobiti Nikada ga neću dobiti... Ima li se smisla jutrom dizati I na samom rubu iz dana u dan kliziti Ima li smisla nečemu se diviti Ima li smisla druge za svoje probleme kriviti Kada ni sam sa sobom ne možeš živiti Ima li smisla nečiju ljubav vratiti Kada ni sam sebe ne možeš shvatiti Ima li smisla svijet mijenjati Kada se ni u ogledalo ne možeš pogledati? Skupljala sam komadiće svoga srca Ali i dalje sam osjećala kako polako puca... Na me padale su kapi kiše Podsjećale su da vremena nema više Dok moje srce kuca sve tiše Nema ljudi da me tuge liše... Prisiljena, hodajuć tražim tvoje obraze A oni pokraj mene samo prolaze I tako daleko odlaze... Ima li lijeka Ljubavi koja traje dovijeka? Ne možete znati kako se osijećam Ne možete znati kako sam I samo znam Da čovjek umire posve sam... vječne li teze... ne, nema smisla.. moj život.. ja, nemam smisla.. ali svakim danom pronađem barem jedan razlog zašto postojim... pa barem i zbog ovog posta koji mi je nažalost jedini oblik komunikacije s vama.. pa barem i zbog svih onih zvijezda koje svakim danom gledam.. pa barem i zbog predivnih snova... koji nisu realni... ima li to veze? možda ni ja nisam stvarna... ali evo postojim, kao i vi, kao i svi... iako me toliko toga snađe u životu... iako me toliko toga svakodnevno rastuži.. iako ponekad želim iskočiti iz vlastitite kože.. kao da sam na rubu... kao mala uvijek sam voljela hodati po krovu škole.. na samom rubu.. uvijek bih se popentrala nakon škole na krov i hodala bih rubom i razmišljala.. zamišljala da je sve drugačije.. kako bi onda bilo? to je bilo moje tajno skrovište na koje bih odlazila kada sam htjela biti sama... gledala sam kako se djeca igraju na igralištu i pitala se, zašto se ja ne mogu tako bezbrižno igrati? zašto ja ne mogu biti kao oni? često bi i sjedila na samom rubu sa malenom bilježnicom u ruci i ispisivala sve što mi je palo na pamet.. tipa: "Voljela bih da sam sada jako daleko. Negdje iza kraja, baš samog kraja svijeta. Znam da postoji. Iako me uvjeravaju drugačije. Ali znam da postoji kraj. Svemu postoji kraj. Prijateljstvu, ljubavi, školi, životu... I kada bih došla na kraj, sjela bih baš kao i sad tamo i bila bi sretna. Ljudi bi prolazili, a ja bi ih promatrala. Baš kao što to svaki dan činim kad hodam gradom.. Među svima njima, znam! znam da postoji netko bolji, ali i oni, i oni su tako hladni, i oni ne razumiju. Nitko ne razumije... ni oni ne mogu biti jednostavno topli ljudi, ne mogu se ni slučajnom prolazniku nasmijati, niti mu odzraviti, samo idu, ne obraćaju pozornost.. a ja bi tako voljela da netko primjeti da sam i ja danas sretna! zašto nitko ne vidi? (...) kvragu, hrvatski! zadaću nisam napisala.." :) zašto vam ovo pišem? našla sam neki dan tu bilježnicu dok sam pospremala (!) sobu i stare knjige... ah, kako se ljudi ne mijenjaju... ja zaista i jesam čudna osoba još od ranih nogu... i kada razgovaram s dražim osobama svaka moja rečenica počinje sa "zamisli da..." možda me ovaj svijet previše ograničava? a možda ni sama ne znam što želim, pa zamišljam... kako je lijepo odvojiti se od realnosti, od svih briga i problema... zar ne?

- 18:59 - Komentari (31) - Isprintaj - #

23.01.2007., utorak

Noćas padaju zvijezde...

Noćas padaju zvijezde A ljubavnici se zajedno gnijezde Samo ona sama sjedi kod kuće I tiho svojoj sjeni šapuće O njenom dragom Često pijanom i nasmijanom Jedna po jedna suza pane I ubrzo na njenom licu stane A njeno srce plane I njena duša zapane U splet sjena Jer tužna je sudba njena I gleda u zvijezde kako tužno sjaje I svakim danom sve više ljubavi mu daje I svoje skrivene tajne mu odaje Ali samo tuga joj ostaje Jer toliko joj on nedostaje Te sjetne noći Tugu joj lijevaju u oči Jer život posut ružama nije A njega nema tu da ju grije I da s njom suze lije Ona želi srce njegovo osvojiti I noćima ga tiho ljubiti Sve zvijezde mu sa neba skinuti U njegovu naručju usnuti Napokon iluzije izbaciti iz snova I u stvarnosti postati samo njegova... Noćas sve zvijezde su pale A dvije su samo ostale... ovu sam pjesmu napisala po narudžbi xD... u originalu malo je drugačija, ali meni se više ovako sviđa.. bolesno malo... no eto.. a slike.. ah duga priča... to su moji pohodi na grad.. zadnji je bio na mirogoju.. nagovorih frana da ide samnom slikat mirogoj.. bilo je čudno.. gledali su nas ko neke frikove.. a dobro.. nismo mi krivi što smo takvi! :) zaključili smo da ja slikam samo drveće i nebo.. to je zato što ja vjerujem u nebo... ali ne bih sada o tome... a drveće.. najljepše ispada na slikama... :) da... ponovno sam bolesna... zato što iscrpljujem svoj imunološki sustav... stresom, nesanicom, forsiranjem ... ali nisam se naučila štediti.. nikada.. :( no dobro.. važno da nisam u školi.. slušam trenutno petruccia, wishful thinking... čudno ta pjesma me uvjek tjera da plačem.. iako nema ni jedne riječi.. nekako je presavršena.. uz tu pjesmu mogu sjediti danima i buljiti kroz prozor i nikada se ne osjećati samom... uz tu pjesmu uvjek dođem do nekog odgovora... neke spoznaje.. pjesma nadahnjuje.. poslušajte ju ako već niste.. i tako... hvala vam na komentarima... in the dark zaista mi je drago što si se javila.. :) i svima vama punoii puno puno puno hvala.. :) i sry što se nisam javljala, ali kako to inače i biva nestižem baš... ali trudim se.. do sljedećeg javljanja... puno pusa... Isilleo... moonshadow...

- 13:49 - Komentari (16) - Isprintaj - #

02.01.2007., utorak

From the shadow...

saluto! xD prvo da vam svima čestitam Božić i Novu.. so.. a fak.. zaboravila sam kak se kaže na starogrčkom.. :'(... nije fer.. no da uglavnom.. proslavih lijepo novu.. :) u virovitici.. pusa steff... i da.. napih se.. napuših se.. i odlučih da više neću.. i tako.. da.. ispričavam se zbog dužeg nejavljanja... no bijah spriječena i zauzeta.. što ne znači da ne mislih na vas.. :) no da.. što sam ono pričala.. ugl.. ja sam frik.. totalni.. evo stavih nekoliko slikica koje su opaljene prije par dana dok hodah gradom sa jednim čovjekom.. bilo kul.. :) pa sam tako danas.. klasično raspoložena... napisala pjesmu na latinskom.. xD.. ne, vi samo mislite da sam ja luda.. inače sam ja sasvim u redu.. :) dah.. evo vam.. potrudih se i prevesti za vas koji neznate prevesti.. :) pa evo... Similis sum folio De quo ludunt venti… Feror ego veluti Sine nauta navis... Non me tenent vincula Non me tenet clavis… Semper dissolubilis Obumbrata et velata Fessus Concuro e vocibus… Sors semper salutis Nunquam casus quod gaudiam non habeo… Asporto meus dorum nudum Fero tui sceleris… Peteo et atro Via at lumeo... Absque nunquam capeo per veritae Mea vita est aegrimonia Solum mentiri… Specti et me Con non lacrimae et ocularo… Abitei… Ama me fideliter Abloco me fumum Quod de corde totaliter Et ex mente tota Sum semper presentialiter Absens in remota… Eia, quis me amabit? Inplicor et fortunae Mortuus in anima Curam gero cutis… Quia semper… Prijevod... Ja sam poput lista Kojim se vjetar poigrava… Nošena daleko Kao brod bez kormilara… Okovi me ne mogu zadržati Ključevi me ne mogu zatočiti… Uvijek težim ka ničemu U sjeni skrivena Umorna Bježim od glasova… Sudbina je uvijek protiv mene Nikada priliku za sreću nisam imala… Okrećem svoja razgolićena leđa Vašoj podlosti… Tražim u mraku Put ka svjetlu No ne mogu se probuditi iz realnosti… Moj život je bol Samo laž… Pogledaj me Bez suza u očima… Odlazi… Voli me vjerno, Prepusti me smrti Jer svim svojim srcem I cijelom dušom Sam zauvijek s tobom Čak i kada sam daleko… Ah, tko će me voljeti? Predajem se sudbini Moja duša je mrtva Tuga je ostala u tijelu… Zauvijek… da.. ljepša mi je na latinskom.. :).. ok moram prestati.. ovih dana dok se nisam javljala dosta se toga dogodilo.. izdvojila bih jednu činjenicu koja je važna.. dobit ću gitaru... Gibson Les Paul.. orgg.. :) za božić.. malo zakašnjeli.. :D ah da jebeno, znam.. i da.. bijah pijana puno puta... i zato ove godine neću.. :) i da.. uživajte mi.. i pijte.. i pušite.. i barite.. u tom je život.. nemojte štedjeti svoje osmjehe.. niti suze... nemojte čuvati ljubav, darujte ju... volite i ljubite... oproštajte... budite iskreni.. nemojte se kajati za nešto što niste učinili... uvijek postoji nova prilika... nemojte biti zatočeni, ograničeni pravilima.. prekršite ih.. nedajte da drugi unište vaše snove nemojte napuštati druge nemojte se rezati čuvajte svoje zdravlje... :) i pozovite me na kavu! :).. (a ova je loše ispala.. :(.. al kuži se namjera.. :D.. hihi) salveo! Isilleo... :)

- 18:52 - Komentari (12) - Isprintaj - #

14.11.2006., utorak

mah ja sam totalni debil.. znam.. znam..

tužno je gledala kroz prozor... dan se približavao kraju... njen život se približavao kraju.. samo je malo falilo da ga dokrajči... ali nikada za to nije imala snage... čekala je... poziv... samo jedan maleni poziv... željela je znati da bar netko misli na nju... jer ona je mislila na sve... na svakoga... a baš nitko na nju nije.. svi su ju izdali.. osim njega... zasad... sjedila je... satima... oblaci su polako putovali nebom a svake minute postali bi tamniji... automobili su prolazili ljudi su odlazili kući... a ona je bila sama... glazba je nabijala na njenim zvučnicima toliko glasno da je mogla ugušiti njeno jecanje... trebala je nečije glasove trebala je nekoga... posteri su ju jednolično gledali sa zidova ali mobitel nije zvonio... nebo se smračilo, mjesec je izašao i smjestio se pod njenim prozorom... tužno se okrenula i zatvorila prozore... ugasila je glazbu, ali glasovi su se i dalje čuli.. dopirali su sa zidova.. opsjedali su ju... proganjali.. panično je pokušala skinuti postere sa zidova ali oni bi se nanovo zaljiepili... trčala je kroz stan, ali svuda su ju pratili.. izašla je trčeći iz kuće a oni su ju pratili poput sjene... začepila je uši rukama i trčala što je brže mogla... lebdjeli su oko nje... pogledala ih je... to nisu bili likovi sa postera.. to je bio on.. počela je vrištati, zatvorila je oči.. sudarala se s ljudima koji su ju gledali poput luđaka... neki bi ju pokušali zaustaviti ali ona bi se istrgnula... odjednom više nije bilo ljudi a samo se začuo glasan zvuk trube i sve je nestalo... osjetila je toplinu pored glave... otvorila je oči... ležala je nasred ceste, a svi su se okupili oko nje i pokušali joj pomoći... svi... svi su imali ista lica... bezlična.. osim jednoga koji je držao ružu u ruci... ipak je došao... ...nothing else matters... mh da.. nea veze.. retardirano znam al nea veze.. da.. mhm.. muhek se zatreskala ko debil.. da.. znam.. čudno.. al kaj ćete.. sad sluša nešto tipa "I'm gonna love you".. :D mda.. a kaj da kaže.. niš cjele dane tetura ko debil (a čak nije pijana! :D) odlučila ona da će postat hipik.. :D i da će počet nosit prugice.. liv long end prosprs... :D hihi.. ideš đurđa.. jede šlag sa kesten pireom na kojem je razlomljeno jaje i koji smrdi po grašku, pjeva lav is in di er, mrda gujscom i upravo priča sa dotičnom osobom i govori joj: "jebote đurđa! ne nisam napušena!!!" ideš đurđa.. svi misle da je kreten.. al đurđa je njena imaginarna nešto.. šta ona zna.. ona je debil... i da.. zaslužujete njenu priču o ofci!.. hm hm.. sekunda sekunda mora ju pretipkat... a neda joj se u biti.. al u biti priča je o napušenoj nazi ofci.. XD da da.. a ona je lirski subjekt (xD retardovano) koji je komunjara.. ok ona i je komunjara.. mala crvena.. al nea veze.. neće sad pričat o politici.. jer se uvjek s nekim posvađa.. a to joj se neda.. a i bolesna je ko smuđ... ii.. ši iz in lav.. i ovo joj je jubilarni dvadeseti post na ovoj adresi.. :D omg.. sad oće razbit ekran od sreće.. al će ju zamlatit ak to napravi.. al nemojmo zaboravit da je išla na karate.. hahah! ok ide.. zna ovo je nešto najdebilnije kaj je ikad napisala.. al ko ju jebe.. PIŠKOT! ak ju trebate kontaktirat u vezi stvari koje vam je uzela ili strgala dođite kod nje doma i zavežite ju za stolac i mučite ju tako da joj nedajte čokoladu pa će vam sve vratiti i nadoknaditi.... piškoti i vama!

- 16:10 - Komentari (22) - Isprintaj - #

31.10.2006., utorak

I need an option, a reason and some hope....

18.10.2006., srijeda

Tebi...

prije samo par tjedana bila sam krhotina mali komadić ovoga svijeta... izgubljena, ostavljena, napuštena... kada svi odu prođu ostala sam sama sjediti na klupi... gledala sam kako on odlazi ali ovaj put nisam krenula za njim iako sam to toliko htjela... ostala sam gledati kako odlazi sve što sam ikada voljela čovjeka kojemu sam poklonila svoje nebo svoje zvijezde a koji ih je okovao i izgazio... zamisli kako sam se osjećala kada si me razrezao i ostavio da krvarim? ali nije te bilo briga zar ne? ni tada nisi mario nikada nisi mario... zašto bi? svake noći gledala bih u zvijezde tražila bih svoje zvijezde među toliko njih ali nikada ih ne bi pronašla... možeš li zamisliti kako sam se osjećala kada sam nakon sati i sati traženja, plakanja, nesanice zaspala i ponovno sve ispočetka sanjala? kada sam te tražila a tebe nije bilo? kada sam te trebala a ti si odlazio? razočarana u sebe toliko sam puta posegnula za tabletama, skalpelom, nožem i svaki put mislila samo na tebe... izolirala sam se od svih tražila sam pomoć ali nitko nije pristizao tražila sam nekoga ali nikoga nije bilo... tebe nije bilo... ponekad bih te vidjela na cesti a bi me ignorirao... možeš li zamisliti kraj svijeta? e pa tako sam se tada osjećala... cijeli svijet mi se srušio a da ti to nisi ni opazio... tako me dobro poznaješ... dugo sam se pitala što je u meni krivo da baš uvijek sve uništim da baš uvijek sve pokvarim? toliko sam sanjala da si još uvijek tu toliko sam željela poljubiti te barem još zadnji put ali ništa se od toga nije ispunilo... imaš li pojima koliko sam patila? ne, nitko ne zna... pravila sam se da je sve lijepo, tek tu i tamo pukla bi moja savršena maska neki su to vidjeli ali brzo bih pokrpala rupe i krenula dalje lažnim smješkom, lijepim riječima, sretnim gestama lažima... nikome nisam htjela priznati da te još uvijek volim i da patim da umirem... i tako danima... kada sam se najmanje nadala zvijezde su osvanule na mom nebu on mi ih je vratio svojim blagim smješkom uznemirio je moje srce netko drugi... sve manje sam razmišljala o tebi jer sve moje misli zaokupila je njegova ljepota njegova predivna duša... danima bismo razgovarali a dani bili bi tako kratki ponekad zaustavila bih se u njegovu pogledu zaustavila bih vrijeme i nikada ga ne bih pustila da teče željela sam biti uz njega zauvjek... ti si polako nestajao iz mojih misli sada je postojao samo on... držao me na dlanu poput pahuljice divio mi se, smiješio, pisao mi pjesme, skidao mi zvijezde i nikada me nije povrijedio... volio me, a ja sam njega voljela još više, više od ičega... nikada se nisam nadala da postoji netko kao on, on je bio ostvarenje mojih snova princ na bijelom konju koji mi je poklonio cijeli svijet... ti si to samo promatrao i uletio kada je bilo najljepše... podsjetio si me na sve lijepe trenutke koje smo proživjeli ponovno si otkrio onaj dio srca koji te voli... zašto opet? prošlost me zbunjuje a sadašnjost još više... ne znam što želim... znam da samo jednog volim... i znam da tebe ne volim... samo te ne mogu preboljeti... ipak svaki put pomislim na tebe kada god ti si još uvijek sastavni dio mog života a on on je nešto što nikada ne želim izgubiti... ne želim ponovno izgubiti taj predivan osjećaj zaljubljenosti tu njegovu pažnju i ljubav ne želim izgubiti njegov blagi pogled ni njegove predivne oči leptiriće koji polete u meni kada ga ugledam sreću koju osjetim kada ga dotaknem... ne želim.. on je zbunjen, otuđio se, ali još uvijek mi piše pjesme, još uvijek me milo gleda, još uvijek mi skida zvijezde i voli me više od ičega... tražim ga u snovima ali svaki put ti mi se prikažeš pred očima a on tek u pozadini tužno me gleda u tvojoj sjeni... znam da sam mu sve ali istovremeno mislim da mu ništa ne značim... ne želim vjerovati da zaista on postoji jer ne želim ponovno gledati kako se netko okreće i kako me gazi... zašto mora biti tako savršen? zašto ti uopće postojiš? odlazi molim te... bojim se da ću ga izgubiti ali ne mogu se tako brzo oporaviti od tvojih laži ne mogu tako brzo ponovno voljeti toliko dati koliko sam tebi dala... još uvijek tražim nestale komadiće srca a već sam mu cijelo srce prodala... ne želim toliko riskirati... ali toliko ga volim... nemogu ga više ni pogledati u oči i reći mu da ga volim kada i dalje mislim na tebe... i znam da te mrzim ali ne mogu to shvatiti... postoji li mogućnost da se pronađem u njegovu srcu još uvijek neznam... ali znam da postoji mogućnost da ostanem sama... svi na kraju ostanu sami... moram li i ja?

- 21:11 - Komentari (19) - Isprintaj - #

09.10.2006., ponedjeljak

Jesam li sam?

I kada sjediš sam Sam u mraku A tišina otkrije ranu svaku Pitaš li se ponekad Jesam li sam? I kad ležiš sam Sam pod zvijezdama Kada svaka suza Teče godinama Pitaš li se tada Jesam li sam? Kada mjesec sam Sam na nebu sja Preko svijeta, Preko mora Godinama U tišini daleko Stoljećima... Jeli on sam? I kad tuga Tužni sni Obuzmu svo svjetlo Vragovi zli Poželiš li tada Biti sam? Kada sam U daljini U tišini patiš A nikog Nema u blizini Da shvati Poželiš li tada Nekoga? Kada sam Među ljudima Tražiš pomoć Među osudama Poželiš li tada Nekoga? Kada sam Ispod crnih oblaka Sanjaš o njegovim Poljubcima Pitaš li se ponekad Zašto sam sam? Poželiš li ponekad Svoje čežnje Svoje boli Reći mu tad Ali njega nema Baš nikada? Pomisliš li ponekad Jesam li sam? Jesam li sam? Postojiš li i ti Ili samo ja? no ovo nema smisla, kao što većina stvari nema smisla. Hvala na komentarima i na svemu. Neznam kako da vam zahvalim, samo mogu reći hvala. moonshadow...

- 18:53 - Komentari (43) - Isprintaj - #

24.09.2006., nedjelja

I dalje mislim na vas... ali moram otići... netko uvijek mora otići... a onaj drugi mora ostati... i patiti... držite se... jer ja neću...

Ponekad, samo ponekad Pitam se kako sam došla do ovoga... Da kada god pomislim Plačem... Da kada god zavolim Umrem... Da kada god povjerujem Propadnem... Da kada god poželim otići Ostanem... Sve u što sam ikada vjerovala Srušilo se u tisuće malih komadića... I ponovno se tražim Među toliko nedefiniranih olupina Tražim ostatke svoga srca A suze ih odnose sve dalje i dalje... U nepovrat... Kada god pomislim da je gotovo Sve krene ispočetka I tako godinama... Uvjeravam se, da jednom više neće biti tako Jednom... Mašta čini moj život savršenim Mudro i vješto prikrivanje tuge... Godine iskustva... Ponekad samo ponekad Pitam se, što bi bilo da se nismo sreli... Bi li tada bila sretnija? Bi li on bio sretniji? Bih li bila ovo što i jesam? Ponekad, samo ponekad Maštam da je neko drugo vrijeme... Lijepo je maštati o princu na bijelom konju... Ali kada se vratiš nazad u realnost Njega nema Ode kao i svi drugi A ti ostaneš sam... Ponekad, samo ponekad Legnem u njegovo naručje Zavaram se da je sve kao i prije Pokušavam promijeniti prošlost Ali ne mogu se skriti... I dok ležim uz tebe Ne mogu se sakriti Ne mogu otići Mogu samo ležati I gledati kako šavovi kojima sam vezala srce Pucaju I podsjećaju da ponekad, samo ponekad Borba za ljubav nema smisla...

- 23:33 - Komentari (21) - Isprintaj - #

17.09.2006., nedjelja

Samo ja ovaj put... samo tuga ovaj put... samo iluzija ovaj put... baš ništa... ništa vrijedno spomena... ipak... to sam samo ja...

Gledala sam zvijezde... Nakon toliko vremena Ponovno sam se našla pod njima Malim, dalekim, neumornim i upornim izvorima svjetlosti... Ležala sam i razmišljala A suze su klizile niz obraze... Nisam se pomicala... Nisam imala snage... Prikovala sam svoj pogled za zvijezde Ostavila sam svoje želje među njima A nade zauvjek ispustila... Mari li itko? Ne, niti će ikada... Samo će me zavaravati Skrivati svoje tajne želje, podmuklosti Iza te tako očaravajuće, lažne riječi... Ljubav... Baš kao i zvijezde Zavarava te da ju možeš imati Baš kao i zvijezde Uvjere te da su samo tvoje... Ali i one odu... I ljubav prođe... Ostaneš sam... Usred tišine Čežnje i boli... A suze i dalje padaju Za uspomenu Za opomenu Da kada god misliš da si sretan Sjeti se Da je to Samo iluzija Kada god misliš da si zaljubljen Znaj da je to Samo laž... I koliko god puta mislit ćeš da se varaš u svemu Da je sve dobro, i da je lijepo Samo ćeš još više pasti Sve dublje... Sve dalje od istine... Pusti... Neka ode... Ništa ne možeš promijeniti... Koliko god pokušavao nemožeš imati ni zvijezde Ni sreću Ni ljubav... Svijet djeluje pomoću iluzija... Svi mi djelujemo pomoću laži... A vidiš, ljubav ne djeluje... girl from dark.. volim te... kiwi... volim te... a ti.. ljubavi moja... nikada nemoj zaboraviti da voljeti može svatko... ali mora željeti... i mora to znati pokazati... a to ne može svatko... volim te... i svi vi dragi moji koji mi ostavljate komentare... želim vam zahvaliti... mojoj dragoj Manelys na svoj podršci.. cyanide... punkeru... moonspell... ivee... at the end of the tunnel.. hvala na utješnim riječima... blackenu... hvala na podršci.. puno mi znači... nirvana kurdt... donald... nessi... hoti.. psiho queen.. the nymphetamine... *~ˇTwiSTeD wHiSpErSˇ~* dark angel... mejdnici... ''**insomnia**'' madness gone crazy... numb 667... ...anđeo s greškom... rock4ever ...Cursed princess... Bla bla Ž@cu.. i svima onima koje nisam spomenula... nemogu sve... volim vas...

- 16:01 - Komentari (18) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.